1. |
Hronika Tame
04:34
|
|||
Kroz zamagljeno staklo vividne slike prolaze
dok ljudske sudbine lagano odlaze,
A svaki covek uvek beskrajno pokusava
da svoju funkciju sa dusom izvrsava!
Dok sedim sasvim sam i u mraku razmisljam
U ovoj sobi moj je um zauvek zakljucan!
Mog'o sam veci deo sebe tebi ja da dam,
a sada kajem se dok odlazim u vecni san!
|
||||
2. |
Bog Masina
04:35
|
|||
Dekonstrukcija duse na cestice unutar
automatizovanog Bica koje napaja se
vremenskim intervalima i
koalescentnim sudbinama koje se
nalaze unutar sredisnjih cigara
Masivni zupcanici melju
svestrano kamenje i napajaju sferu
Inverzna rotacija fluida sakrivena
od strane tudjeg bilja
Ovde je svaki dan bacen u nepovrat,
ovde je svaki tren zauvek izgubljen
Implicidna digitalizacija i strukturalna deformacija,
umna separacija i konacna refragmentacija!
Omniprezentno Bice svakog na oku drzi
i savrseni balans sa svakim svetom vrsi
Stravicnu pomisao da nas je Bog enigma
obelodanice ta vanvremenska Masina
Rekonstrukcija duse kroz cikluse pomocu
automatizovanog bica koje bazira se
na okularnoj alteraciji i popravci inertnih svetala
koje se nalaze unutar ocnog ogledala
Zupcanici se okrecu, dusu mi pokrecu,
pritisak raste iz trena u tren
Demolekularizacija!
Tvoje duse desekracija
Demolekularizacija!
Tvoje svesti disipacija
Demolekularizacija!
Tvoje duse desekracija
Demolekularizacija!
Tvoje svesti disipacija
Omniprezentno Bice svakog na oku drzi
i savrseni balans sa svakim svetom vrsi
Stravicnu pomisao da nas je Bog enigma
obelodanice ta vanvremenska Masina!
|
||||
3. |
Duh Vremena
05:24
|
|||
Majka tuge i otac mrznje
rukama mracnim mi stiskaju srce,
Svi snovi i nade u meni se ruse
dok nestaje zivot iz moje duse
Bez dodira proslosti sve lagano nestaje
i vec duze vreme snage mi ponestaje
Da priznam sebi kako se trenutno osecam,
veliku patnju svetu zelim sad da obecam
Na bledom sada licu prepoznajem ja srecu
Sto uziva sad smelo u umnom raspecu
Ona me grli i ako zna da ljubav prema njoj ne osecam,
Naga se pribija sve vise uz mene hvata za ruku i moli da krenem
Na bledom sada licu prepoznajem ja srecu
sto uziva sad smelo u umnom raspecu,
Ka moru praznine moje se misli krecu
dok osecam sad ceznju sve vecu i vecu
Ko ce iz mrtvih da mi vrati bliznje?
Prokleta sudbina suza suzu stize
Ko ce da drzi moje telo kada padam?
Ja ovde nemam cemu lepom da se nadam!
Za ocima tvojim i dodirom ruke,
Jos cujem ti glas u vetru od buke
sto razdire moje vec sravnjeno telo
jer ne mogu bez tebe da budem ceo
Za poslednji ples molim te sad,
nek ljubav i strast ispune cas
dok gasi se poslednji suncani zrak
sa tobom u mraku ja sklopicu pakt!
Na bledom sada licu prepoznajem ja srecu
Sto uziva sad smelo u umnom raspecu,
Ka moru praznine moje se misli krecu
dok osecam sad ceznju sve vecu i vecu
Ko ce iz mrtvih da mi vrati bliznje?
Prokleta sudbina suza suzu stize
Ko ce da drzi moje telo kada padam?
Ja ovde nemam cemu lepom da se nadam!
|
||||
4. |
Napusten
05:27
|
|||
Prazna je utroba k'o so na otvorenoj rani,
Sto druze trpis bol sve blizi si i blizi tami.
Hladna realnost sece k'o ostrica od noza
u perforaciji gledam kako se razdvaja koza!
U mom polnom organu ja osecam bol
Ko si ti da meni sudis? Samo obican trol
tvoje reci mene nikada ne doticu,
vec kao lazni metci oko mene prolicu
Ti ne znas moju pricu, ni kroz sta sam prosao,
ja nemam majku, ni oca vec samo tudju bol!
Pod tudjim krovom sam gledao zdravlje kad se rusi,
sa cigaretom flasom i pistoljem u ruci!
Slab je karakter u tebi covece sada shvati,
te izgovore sebi stvaras da ne goris u vatri
Priznaj da krijes to sto duboko osecas
i da tu bol ne mozes nikako da okoncas!
Zasto ne zelis da svoje probleme resis?
zasto sad bezis ka tudjoj bedi tezis?
Tvoje reci mene nikada ne doticu,
I ako znas da one tebe uvek spoticu
U mom polnom organu ja osecam bol
Ko sam ja da tebi sudim? Samo obican trol
Kako se osecas kad svi ti ledja okrecu
i kad o tebi lazne price pokrecu?
Kako se osecas bez ljudi oko sebe
I dok ti u samoci lagano zivot vene?
Deformisane misli plutaju
po povrsini razbijenog uma,
telo sve jace ti podrhtava
dok te preuzima tuga!
|
||||
5. |
Iskonski Greh
05:29
|
|||
Dok bacam zemlju trulu na kovceg tvoj od stakla
i svesno guram sebe ka ivicama pakla,
oci se pune, a dusa se prazni jer sve sto voleo sam
ce vreme sad da zgazi!
I'm dying, not living like a forlorn spirit trapped inside a cage
I'm standing, not breathing trying to numb this primal...
Pain! It's insane!
Krvavim rukama za lice se hvatam!
Why? How could you leave me and die?
Poentu tvog zivota na tezi nacin shvatam!
Pain! It's insane!
Dok udaram u plocu i vicem iz sveg glasa!
Why? How could you leave me and die?
Jer sve je izgubljeno, za mene nema spasa!
Nema spasa!
Sometimes I hear your whispers calling me,
when I'm all alone and when I close my eyes
I wish that you were home hold me this one last time
and slowly walk away, I will remember you until my final day!
Jecam u praznoj sobi dok sliku tvoju stezem
I polomljenim staklom zivot na pola rezem!
Will breaking
My raptured heart is shaking,
Nerves bending
This pressure's unrelenting,
Mind folding
I am overloading,
Eyes closing
In silence he's approaching!
|
||||
6. |
Prokletstvo Istine
05:43
|
|||
Gledam u srca ljudi
tamo strah se budi
spas traže u laži
večeras ja sam opet na straži,
život posle smrti
laž jer telo truli
sanduk i more tišine
san i život utihne!
Večeras ja sam opet na straži!
Prokletstvo istine živi ne umire
prokletstvo istine trn u oku obmane!
Stani, kud ja to žurim?
Šta, šta znaju ljudi?
beže kriju po šupama
beže od duha vremena.
Gledam u srca ljudi
tamo strah se budi
spas traže u laži
večeras ja sam opet na straži!
I kada nebo zagrmi
kada čuju se urlici
tada kraj je straži
dolazi kraj vašoj laži!
i opet u krug se vrti
pomislih blizi sam smrti
ali nje nigde nema
samo ocaj uspomena
|
Streaming and Download help
If you like Vecna Lovista, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp